KULTURA PORICANJA ZLOČINA KAO „ČIN PATRIOTIZMA“

Carmel Agius IRMCT President

Regionalna inicijativa “Srebrenica 25: zajedno protiv virusa poricanja” predstavlja odličan primjer kako se poricanju može suprotstaviti korištenjem sudskih spisa za informisanje i osvješćivanje  javnosti, a posebno mlađih generacija, u vezi s nedavnom prošlošću – naglasio je sudija Carmel Agius, predsjednik MRMKS, u poruci na zaključenju kampanje  u SENSE Centru u Puli

Čast mi je da se pridružim SENSE - Centru za tranzicijsku pravdu i njegovim regionalnim partnerima dok komemoriramo stravične događaje koji su se desili prije  25 godina, tokom nekoliko vrelih i paklenih dana u julu 1995. Govorim o sistematskom pokolju skoro 8.000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana od strane snaga bosanskih Srba, u Srebrenici.

U istorijskoj drugostepenoj presudi protiv Radislava Krstića iz 2004., te kasnijim presudama protiv visoko rangiranih zvaničnika bosanskih Srba, kako političkih tako i vojnih, sudije MKSJ-a i kasnije Mehanizma zaključile su, svaki put iznova, da su zločini počinjeni u Srebrenici predstavljali zločin  genocida, te da moraju biti osuđeni punom silinom zakona. 

Ove presude bile su rezultat opsežnih prvostepenih i drugostepenih suđenja, uključujući postupke u sudnici koji su trajali mjesecima i godinama, pažljivu ocjenu mnogih  hiljada dokaza, te svjedočenje preko hiljadu žrtava, svjedoka i osoba s povlaštenim pristupom informacijama. Drugi međunarodni i domaći sudovi su takođe donijeli isti nedvosmislen zaključak: bio je to genocid.

A ipak, šokantno je da, čak 25 godina poslije tih događaja, još uvijek viđamo političare, akademike, novinare i druge u regionu kako sudski utvrđene činjenice dovode u pitanje, pogrešno ih predstavljaju ili im se otvoreno suprotstavljaju, ne samo u vezi sa Srebrenicom, nego i sa drugim zločinima počinjenim tokom sukoba 1990-ih.

Iako bi takvo ponašanje članova šire javnosti moglo biti shvaćeno kao rezultat nedovoljnih informacija ili edukacije, institucionalno poricanje nije ukorijenjeno u neznanju. Naprotiv, ono je smišljeno, a zbog toga što može da dopre do cjelokupnog stanovništva, daleko je štetnije i opasnije. Kratkoročno, ovaj fenomen ponovo traumatizuje žrtve i njihove porodice i nastoji negirati njihove glasove, pa čak i njihovo samo postojanje, dok istovremeno podriva napore da se obezbijedi odgovornost. Dugoročno, on može dovesti do "kulture poricanja", koja definiše šta može biti javno zapamćeno i potvrđeno, i u kojoj se poricanje zločina ili odgovornosti izvršioca smatra činom patriotizma.

Bolno mi je kazati da u bivšoj Jugoslaviji svjedočimo, s povećanom učestalošću, slučajevima u kojima se osuđeni ratni zločinci zvanično veličaju, čak i slave, na primjer imenovanjem javnih zgrada i ulica po njima, te pozivima da predaju na vojnim akademijama. Ove akcije predstavljaju malicioznu uvredu onima koji su već dovoljno propatili. Štaviše, one imaju razoran učinak na kapacitet zajednica da se izliječe i krenu naprijed, kao i na jačanje vladavine prava.

Od ključnog je značaja je da se zemlje u regionu aktivno bore protiv svih oblika poricanja, a naročito onih koji potiču iz njihovih javnih institucija. To nije lagan zadatak. Za to će biti potrebni hrabrost, otpornost i istinsko rukovođenje. Angažman organizacija civilnog društva, kao što su SENSE - Centar za tranzicijsku pravdu i njegovi partneri, presudan je u tom pogledu.

Regionalna inicijativa “Srebrenica 25: zajedno protiv virusa poricanja” predstavlja odličan primjer kako se poricanju može suprotstaviti korištenjem sudskih spisa za osvješćivanje i informisanje javnosti, a posebno mlađih generacija, u vezi s nedavnom prošlošću. Istinski sam ohrabren vašim naporima i želio bih čestitati svima koji učestvuju u ovoj snažnoj kampanji. Zajedničke akcije poput vaše daju nam svima ohrabrenje i nadu da poricanje ne može – i neće – pobijediti.

Hvala vam, i želim vam mnogo uspjeha u vašem značajnom radu.